Brancin (lat. Dicentrarchus labrax) pripada porodici lubina ili Moronidae. U nas za tu ribu postoji više od tridesetak različitih imena kao što su lubin, agač, brancin, morski grgeč, dut, smudut i drugi.
Brancin naraste do duljine od 1 metra, i težine do 14 kg. Građa tijela mu je tipična za ribe grabežljivce. Čvrste je građe, robustan, ali istovremeno izduženih i elegantnih linija tijela. Pliva vrlo brzo.
Glava mu je srednje veličine, s velikim ustima na kojima je donja usna blago isturena. Brancin je poznat po tome što nema velike zube, ali su zato brojni i jako oštri. Na škržnom poklopcu ima nekoliko jakih bodlji.
Tijelo mu je pokriveno malim ljuskama, svijetle je olovnosive boje što postrance prelazi u sivosrebrnastu, a dolje u srebrnasto bijelu. Iznad škržnog poklopca ima crnkastu mrlju. Mladi, a iznimno i odrasli, su leđno i postrance crno istočkani.
Brancin živi duž čitave obale Jadrana, neovisno o vrsti dna. Vrlo često obitava oko ušća rijeka i uvala u boćatoj vodi. Živi u malim dubinama od 2 do 5 metara, iako ga se zna naći i u puno dubljim vodama.
To je izrazito grabežljiva i proždrljiva riba. Najviše se hrani kozicama, ciplama, jeguljicama i gavunima. U slučaju manjka ribe, hranit će se morskom algom. Najčešće živi u manjim grupama ili pojedinačno, osim u vrijeme mrijesta krajem jeseni i u zimu, kad se skuplja u jatu.
Brancin pliva niz morsku struju i to ispod same površine, kako bi se što bolje kamuflirao i imao bolji pregled na nadolazeće manje ribe koje su mu plijen. U nas su najpoznatija lovišta oko zapadne Istre, Novigradsko more, područje oko sjevernojadranskih otoka te područje oko Splita.
Najbolje ga je loviti ujutro ili predvečer, pogotovo u vrijeme plime, jer tad izlazi na površinu hraneći se planktonom. Zabranjen je izlov jedinki manjih od 23 cm. Zbog iznimno kvalitetnog i ukusnog mesa brancin se osobito cijeni te uzgaja u ribogojilištima. Priprema se pečenjem na žaru, poširanjem ili u ribljoj juhi.
Autor: S.Š.
Flambirane jabuke s orasima