Marakuja (lat. Passiflora ssp.) je biljna vrsta iz porodice Passifloraceae. Dolaze iz tropskih krajeva Srednje i Južne Amerike (Paragvaj, Brazil, Argentina). Rod Passiflore obuhvaća više od 400 vrsta, od kojih je najpoznatija Passiflora edulis.
Imena za ovu vočku nisu jedinstvena, te ovise o podneblju u kojem se uzgaja. Komercijalno, marakuja se uzgaja zbog svog ploda. Danas se najviše uzgaja u krajevima koji nikad nemaju mraza, kao što su Indija, Šri Lanka, Novi Zeland, Karibi, Kolumbija, Brazil, Južna Afrika.
Oblik marakujina ploda je okrugao ili ovalan. Kod nas je najpoznatija tzv. crvena granadilja čija se boja kore mijenja zrenjem; od zelenosmeđe do crvenoljubičaste. Meso, koje je izrazito osvježavajuće, jede se žlicom iz kore.
Od njega se mogu raditi salate, voćni umaci, kreme, napitci i sladoled. Da plod bude jestiv i što ukusniji, preporuča ga se ostavit nekoliko dana da mu se poveča količina sečera. S obzirom na površinu ploda, razlikuju se 2 osnovna oblika marakuje.
Svijetložuta marakuja je poznata kao zlatna marakuja. Može narasti do veličine grejpa. Kora joj je glatka i sjajna. Tamnoljubičasta marakuja je manja od limuna, manja je od žute marakuje, ali je puno slađa i ukusnija.
Kod marakuje treba znati kako je važno odstraniti koru ljubičaste marakuje jer sadrži toksične tvari, tzv. cijanogenične glikozide. Jedna od najukusnijih poslastica dobivena od ove voćke jest umak od marakuje. Poslužuje se kao desertni umak uz kreme ili sladoled.
Autor: S.Š.
Pekmez od šljiva