Cimet (lat. Cinnamomum) označava veliku skupinu biljaka, dok se samo nekolicina vrsta koristi kao začin. Zemlje koje su poznate po uzgoju cimeta su Kina, Indija, Šri Lanka te neke zemlje jugoistočne Azije. Prvi pisani izvori o ovom začinu potječu iz drevnog Egipta, luke u kojima se doprema cimet bile su u Kairu, a kasnije i u Aleksandriji. Sve do kraja srednjeg vijeka nije Europljani nisu znali odakle je cimet točno došao.
Među brojnim sortama cimeta dvije su najpoznatije: cejlonski cimet koji dolazi sa Šri Lanke i kasija sorta koja se najviše uzgaja u Indiji i najčešće je možete naći u trgovinama. Oblik cimeta kakav mi poznamo dobiva se guljenjem grančica zimzelenog drveta. Vanjska kora drveta je neupotebiva, dok se sušena unutrašnjost kore prodaje.
Korištenje cimeta se preporuča jer je prepoznat kao izvrsno sredstvo za kontroliranje šećera u krvi, posebno kod oboljelih od dijabetesa. Kako biste smanjili razinu šećera u organizmu potrebno je dnevno pojesti pola žličice cimeta, ili čak i manje. Pokazali su se i dobri rezultati pri sprječavanju krvnih ugrušaka i smanjenju kolesterola u krvi, što cimet čini jako dobrim za srce. Kao i ostali začini, cimet je dobro antibakterijsko sredstvo, posebno kod bakterija poput E.coli.
U trgovinama se cimet može kupiti u obliku štapića ili mljeven. Svežinu cimeta lako možete otkriti mirisom, ukoliko ne daje karakterističnu aromu najvjeroatnije je dugo stajao i nije svjež. Štapići cimeta mogu stajati i do godinu dana, dok je cimet u prahu najbolje upotrijebiti u roku od pola godine. U pripremama jela cimet se podjednako koristi u oba oblika. Štapiće je dobro dodati u kompote ili napitke, dok se cimet u prahu koristi pri pripremi voćnih salata i kolača.
Može ga se koristiti i u slanim jelima. Zanimljiv je kao dodatak pečenoj patki ili piletini, u kombinaciji sa jogurtom ili kao dodatak umacima s mesom. Vjerojatno najpoznatija kombinacije jes ona jabuke i cimeta. Za ovu varijantu postoje mnogi recepti od raznih pita i štrudli, do čaja.
Autor: M.T.
