Vlasac je ukusan začin koji okusom i mirisom podsjeća na luk pa je dobrodošla zamjena ako se zasitite običnog luka ili poriluka. Često samoniklo raste u prirodi, a uzgaja se po cijeloj Europi te Sjevernoj Americi i srednjoj Aziji. Višegodišnja je biljka i pripada porodici ljiljana. Ima malu i slabo izraženu lukovicu iz koje raste gusti snop uskih cjevastih listova. Listovi vlasca su plavozelene boje, a cvjetovi su ljubičasti.
Možemo ga uzgajati i u teglama, a s obzirom na to da nije nimalo zahtjevan, vlasac svakako zaslužuje visoko mjesto na listi začinskog bilja koje jednostavno moramo uzgajati. Postoje dva osnovna kultivara vlasca, a to su obični vlasac s okusom luka te kineski vlasac s blagim okusom češnjaka.
Vlasac je potrebno saditi u male posude i držati ih u prostoriji gdje temperatura iznosi 20 – 25 °C. Sjeme se može saditi od ožujka do lipnja, a niknut će tek nakon tri mjeseca. Sadnice se zatim presađuju u posude promjera 15 cm ispunjene kompostom opće namjene, a tijekom zime se drže na prozorskoj dasci.
Vlasac se prihranjuje jednom mjesečno, a zalijeva se tek kada se kompost osuši. U proljeće je potrebno izvaditi vlasac iz posude, razdijeliti na dvije biljke i ponovno posaditi u posude.
Priprema jela s vlascem
Vlasac sadrži eterično ulje te vitamine C, A, K i vitamin B8. U njemu također možemo pronaći minerale poput kalcija, kalija, magnezija, bakra, željeza i fosfora.
Zeleni cjevasti listovi vlasca koji se u koriste kao začin u kulinarstvu imaju dosta aromatičan i intenzivan okus po luku, ali on je ipak dosta blaži u odnosu na crveni, bijeli ili mladi luk. Zbog tih je svojstava jako popularan začin u srednjoj i zapadnoj Europi.
Vlasac je najbolje koristiti u svježem obliku, ali može se i sušiti ili zamrznuti. Duljim kuhanjem uništava se njegov okus i miris pa se preporučuje dodati ga jelima tek pred kraj pripreme.
Usitnjeni vlasac odličan je dodatak juhama, varivima od povrća i umacima, posebno onima na bazi jaja, jogurta ili vrhnja. Dio je francuske mješavine začinskih trava fines herbes koje se koriste u pripremi raznih salata, riže, piletine, kajgane i drugih toplih i hladnih jela.
Izvrstan je začin raznim namazima i sirevima u koje se dodaje svjež i sitno nasjeckan. Možemo ga kombinirati i s tikvicama, krumpirom, korjenastim povrćem, jelima od jaja, ribom i morskim plodovima, lososom, ali i avokadom.
Kad su u pitanju drugi začini, vlasac se lijepo slaže s bosiljkom, estragonom, krasuljicom, komoračem, korijanderom, paprikom i peršinom.
Ako osjetite potrebu za detoksikacijom i čišćenjem organizma, odlično bi bilo u proljetne shakeove ubaciti i stručak ovog iznimnog začina.
Berba i sušenje vlasca
Listovi vlasca koji se uzgaja u tegli mogu se brati od proljeća do jeseni. Vlasac se bere tako da se listovi režu nisko u donjem dijelu, a tijekom godine je moguće obaviti nekoliko berbi jer se listovi obnavljaju.
Vlasac se suši tako da se listovi povežu u manje snopove i drže obješeni nekoliko dana na suhom i prozračnom mjestu.
Ljekovita svojstva vlasca
Vlasac je vrijedan izvor fitoncida koji sprječavaju razvoj štetnih mikroorganizama pa je koristan u sprječavanju prehlade. Listovi vlasca pospješuju probavu, jačaju apetit i potiču izlučivanje tekućine.
Osim toga, vlasac je dobar za održavanje zdravlja krvožilnog sustava, a pomaže i kod loše probave, crijevnih oboljenja, visokog tlaka, povišenog šećera u krvi i visokog kolesterola.
Konzumiranje većih količina vlasca može izazvati probavne smetnje, a osobe koje su alergične na biljke iz porodice Alliaceae trebaju biti oprezne prilikom konzumacije vlasca.
Oko vlasca se vežu mnoga praznovjerja, poput toga da djeluje kao zaštita od magije i prokletstava, no priče na stranu, ovaj ukusan začin ima mnogo pozitivnih strana pa ga svakako uvrstite u svoju prehranu kada god stignete.
Foto: ArmbrustAnna/Pixabay
Kadulja