Špinat (lat. Spinacia oleracea) je jednogodišnja biljka koja potječe iz središnje Azije. Listovi joj narastu do 30 cm, mogu biti raznih oblika i vrsta. U Europu je špinat stigao u srednjem vijeku, a misli se kako su ga prvi donijeli Arapi u Španjolsku, neki zapisi svjedoče kako je špinat donijet već u 9. stoljeću na Siciliju. Postoji zanimljiva priča o Katarini Medici koja je neko vrijeme u 16. stoljeću bila kraljica Francuske. Kako je jako voljela špinat, naredila je da joj se špinat mora servirati svakoga dana.
Razlikujemo nekoliko sorti špinata koje se osnovno razlikuju po vremenu branja. Tako postoje proljetni i ljetni špinat, ali i onaj koji raste zimi. Obzirom da se špinat prodaje u obliku listova, potrebno ga je ručno brati. Od svjetskih sorta poznati su zimski špinat koji ima tvrde listove valovitog oblika, novozelandski špinat koji je tijekom povijesti bio dobra zamjena špinatu ili loboda vrlo raširena sorta u Europi.
Bogat je mineralima bjelančevinama, smatra se kako 100 g šoinata ima oko 23 kalorije zbog čega se preporuča osobama koje žele regulirati tjelesnu težinu. U špinatu nalazimo veliku količinu vitamina A, C, E i K, dok su od minerala prisutni magnezij, mangan, željezo i ostali. Prema nekim istraživanjima provedenim u SAD-u, uzmemo li jednaku gramažu špinata i hamburgera, špinat će davati skoro četvrtinu više željeza od hamburgera.
U trgovinama špinat uglavnom možemo pronaći svežeg ili zamrznutog. Zanimljivo je kako zamrznuti špinat gubi veliku količinu hranjivih tvari odmah po zamrzavanju, dok svježi špinat može sačuvati dobra svojstva i do osam dana ukoliko se dobro uskladišti. U bilo kojem obliku da ga kupite obavezno ga prije konzumiranja dobro operite, Prema nekim istraživanjima špinat je jedna od kultura koja se najviše tretira pesticidima.
U raznim kuhinjama špinat se priprema na mnoge načine. Najčešće se kuha ili se radi na salatu. Dobro služi i kao nadjev balanširan sa dodatkom sira i začina.
Autor: M.T.
Grah