Šljiva (lat. Prunus salicina) najvjerojatnije došla s područja Altajskog gorja i Kavkaza. Danas postoji više od 2000 sorti šljiva a razlikujemo desertne šljive, šljive za kuhanje, mirabele i ringlo šljive. Zbog dobre prilagodljivosti šljiva svake godine se pojavljuju nove sorte.
Desertne šljive su okruglog ili jajolikog oblika, a karakterizira ih teško odvajanje sočnog mesa i koštice. Ovu sortu šljive najbolje je jesti svježu ili pripravljenu u kompotu. Meso je zelenkaste boje, a kožica plava, žuta ili zelena. Šljive za kuhanje su duguljastog oblika plave boje i intenzivnog mirisa. Za razliku od desertnih, koštica se lako odvaja od mesa. Boja mesa varira od bjelkaste do zelenkastožute. Domaće šljive na tržište dolaze u srpnju i traju do listopada, dok uvoznih ima tijekom cijele godine.
Plod šljive sadrži veliku količinu vode, više od čak 85%. Među vitaminima nalazimo vitamin A i vitamin C, dok minerala ima u obilju (kalij, fosfor, kalcij i ostali). Ljekovita svojstva naročito su istaknuta kod bolesnika koji pate od dijabetesa. Naime, šljiva sadrži šećerni alkohol sorbitol koji je dobra zamjena za rafinirani šećer.
U trgovinama pri kupnji šljiva pripazite da se na plodu nalazi neoštećena peteljka. Površina šljivi bi trebala biti magličasta, a to je dokaz da se pri branju sa plodom pravilno rukovalo. Nakon što ih kupite, preporuča se da ih iskoristite do petog dana. Možete ih i smrznuti tako da svježe polovice položite u zamrzivač a nakon što se zamrznu premjestite ih u plastičnu vrećicu.
kao što smo već gore spomenuli šljive se mogu koristiti za pripremu raznih jela. Najpoznatija su ona slatke, primjerice pekmez ili džem od šljive, knedle sa šljivama, kompot od šljiva ili voćna salata. Koristi se i u slanim jelima pa sušenu šljivu možete bezbrižno dodati jelima iz woka kojima će dati slatkasti aromatični okus. Šljive se koriste i za pripremu alkoholnih pića. Na našem području svake jeseni je nezaobilano pravljenje šljivovice.
Autor: M.T.
Kruška