Ružmarin

Ružmarin (Rosmarinus officinalis) je grmolika zimzelena biljka koja je vrlo raširena na našem priobalju i otocima. Latinski naziv ove začinske biljke dolazi od riječi ros i marinus, što u prijevodu znači morska rosa. Raste na suhim tlima koja su bogata kalcijem, a najviše mu odgovaraju suha klima i slani morski zrak.

Porijeklom je sa Sredozemlja i upotrebljava se još od vremena Starih Grka i Rimljana koji su ga više koristili u znak štovanja bogova nego kao začin. Kad su pripremali ispite, grčki studenti bi stavljali vijence od ružmarina na glavu jer se smatralo kako ružmarin potiče i jača pamćenje, a to se vjerovanje zadržalo do danas.

Danas se ružmarin uzgaja diljem Europe, ali i u Meksiku i SAD-u. Može narasti od jednog do dva metra u visinu i cvjeta dva puta godišnje – u travnju i rujnu. Tamnozeleni, tanki i igličasti listovi ružmarina imaju intenzivan miris te pikantno ljut, opor i gorak okus. Takvom okusu pridonose eterična ulja koja se nalaze u žlijedama na donjoj strani listova.

Nutritivna i energetska vrijednost ružmarina

Energetska vrijednost 100 g svježeg ružmarina iznosi 131 kcal. Od toga je 20,7 g ugljikohidrata, 5,8 g masti i 3,3 g proteina. U 100 g svježeg ružmarina također se nalazi 44 mg fitosterola i 14,5 g dijetalnih vlakana.

Od vitamina, u ružmarinu su zastupljeni vitamin A, vitamin C, folna kiselina, priodiksin i pantotenska kiselina. Kad su u pitanju minerali, ružmarin sadrži bakar, kalcij, magnezij, mangan i željezo.

S druge strane, energetska vrijednost 100 g sušenog ružmarina iznosi 331 kcal, od čega se 64% odnosi na ugljikohidrate, 15% na masti i 5% na proteine. Osim već spomenutih minerala i vitamina, sušeni ružmarin sadrži i tiamin (B1) i riboflavin (B2).

Priprema jela s ružmarinom

Zbog tvrde teksture, igličastog oblika i reskog okusa, listove ružmarina nećemo koristiti sirove i cijele. Prije upotrebe ih treba sitno nasjeckati ili zdrobiti, a sušeni listovi se mogu samljeti.

Ružmarin ima intenzivnu aromu koja se sušenjem dodatno pojačava pa ga zbog toga jelima dodajemo u manjim količinama. Odlično se slaže uz jela od ribe, divljači, janjetine, teletine i drugog mesa. Pomoću grančica ružmarina možemo premazivati meso i ribu za roštilj, a možemo ih koristiti i za pripremu ražnjića.

Manje količine ružmarina odlične su za začinjavanje juha, variva, svih vrsta mekih sireva te mesa i mesnih pečenja. Listove ružmarina možemo dodavati u gotova jela tako da ih odvojimo s grančica i sitno nasjeckamo, ali bolja je opcija staviti vezicu ili grančicu ružmarina u jelo tijekom pripreme pa ju izvaditi van nakon što jelo poprimi željenu aromu.

Izvrsno se slaže s drugim začinima poput čubra, majčine dušice, origana i mažurana, a u kombinaciji s njima čini poznatu mediteransku mješavinu začinskog bilja ‘herbes de provence’.

Grančicama ružmarina obogatit ćemo okus pečene janjetine, piletine ili ribe. Možemo ih jednostavno dodati u posudu i ostaviti tijekom pečenja, a drugi način je da usitnimo listove, dodamo im limunov sok, češnjak, sol i papar pa utrljamo u meso.

Sitno nasjeckan ružmarin također se može koristiti u pripremi kruha te za dekoriranje talijanske pogače focaccie.

Ova začinska biljka pojačat će aromu određenih vrsta povrća poput, na primjer, bundeve, gljiva, graška, krumpira, leće, patlidžana i rajčice.

Posebnu notu pečenom bifteku, teletini ili svinjetini pružit će maslac aromatiziran ružmarinom. Ružmarin se koristi i za aromatiziranje ulja, octa, vina, umaka i meda za mariniranje. Njime možete aromatizirati i šećerni sirup i naračin sok pa tako ova začinska biljka nalazi svoju primjenu i u izradi slastica.

U slastičarstvu se koriste i cvjetovi ružmarina. U svježem obliku ih možete koristiti za ukrašavanje slastica, a osušeni i ušećereni cvjetovi ružmarina mogu se koristiti u kolačima, keksima, kremama, marmeladama i voćnim pireima.

Berba i čuvanje ružmarina

Ružmarin možete uzgajati u tegli i držati na balkonu, terasi ili prozoru, tako da vam se uvijek nalazi pri ruci. Potrebno mu je puno sunca pa je najbolje držiti ga na balkonu ili prozoru koji je okrenut prema jugu ili zapadu. U ovom slučaju uvijek imate svjež začin koji možete brati tijekom cijele godine.

Ako se odlučite sušiti ružmarin, odrezane grančice objesite naopako i ostavite sušiti u hladu. Pripazite da do njih ne dopire jako sunce ili vlaga, jer će u tom slučaju ružmarin izgubiti svoja ljekovita svojstva. Nakon sušenja ga možete čuvati u limenkama ili dobro zatvorenim vrećicama.

Ljekovita svojstva ružmarina

Ružmarin ima antiseptička, sedativna i diuretska svojstva. Sastojci koje sadrži povoljno djeluju na jačanje imunološkog sustava, a zahvaljujući protuupalnim tvarima može ublažiti jake napade astme.

Sadrži i ružmarinsku kiselinu koja ima blago antioksidativno i analgetičko djelovanje pa je koristan u liječenju oštećenja zglobova i artritisa.

Dokazano potče cirkulaciju i protok krvi prema mozgu te tako poboljšava koncentraciju i liječi glavobolju. Kod glavobolje, živčanih bolesti, tjelesne iznemoglosti i reumatizma mišića, preporučuje se masaža alkoholnom otopinom ružmarina.

Parnom destilacijom ružmainovih listića i vršaka proizvodi se ružmarinovo ulje koje je izuzetno cijenjeno u kozmetičkoj industriji.

Ružmarin povisuje krvni tlak, pa ga trebaju izbjegavati bolesnici sa visokim tlakom. On odbija kukce pa ga se često koristi i kao insekticid i stavlja na ubode kukaca kako bi se ublažio oticanje.

Foto: rawpixel/Pixabay