Razlikujemo dvije osnovne skupine ribiza (lat. Ribes rubrum/nigrum), a to su crveni i crni ribiz. Latinsko ime ovim biljkama najvjerojatnije potječe iz arapskog jezika, a označava “biljku kiselog okusa”. Jednogodišnja je to biljka koja raste grmoliko, više preferira hladovita područja jer je veoma osjetljiva na sunce.
U prvu skupinu, crveni ribiz, spadaju ne samo plodovi crvene boje, već i bijeli i rozi. Plodovi rastu u grmovima koji mogu narasti do 2 m, dok su plodovi veličine graška i rastu u grozdovima. Površina plodova je glatka, a u unutrašnjosti se nalazi velika količina sjemenki. Ova skupina nije zahtjevna za uzgoj, uspjeva čak i na siromašnim tlima.
Crni ribiz se ponajviše bojom i mirisom razlikuje od crvenog. Raste uglavnom u umjerenom pojasu pa ga se može naći diljem srednje Europe i Azije, čak i na Himalaji. Okus je jak i ne tolerira ga svatko. Mogu se kupiti i neke podsorte koje su blažeg okusa i mirisa.
Vrijeme sazrijevanja ovisi o podneblju na kojem raste, a osnovna sezona im je od lipnja do kolovoza. Energetski je ribiz namirnica koja sadrži malo kalorija. Iznimno je bogata vitaminom C pa se preporuča ljudima za jačanje imuniteta.
U trgovinama ribiz možemo naći u raznim oblicima, bilo da je svjež, sušen, konzerviran ili prerađen na neki drugi način. Ukoliko ih kupujete svježe, uzmite one plodove koji još uvijek stoje na grozdivima. Prilikom skladištenja mogu se zamrznuti, a svježe ih je najbolje iskoristiti u roku od par dana.
Ako konzumirate svježi ribiz pazite da ga pri pranju i čišćenju jako ne oštetite. Možete ga poslužiti samostalno ili sa šećerom. Isprobajte pekmez ili marmeladu od ribiza koja je slatkasto kisela i unutra se nalaze sjemenke plodova. Često se ribiz koristi i kao dodatak slanim jelima, posebno za umake uz pečenja.
Autor: M.T.
Breskva