Znam da smo svi isprobali bezbroj svojih i tuđih recepata za kiflice i slično, ali ovaj je nakon svih godina preživio i ostao broj 1 po mom mišljenju. Tijesto ispadne meko, prhko, zaista vrlo topljivo u ustima i neutralno – dakle možete ga komibinirati i u slanoj i slatkoj varijanti…
Najbolje – kao i većina mojih (u zadnje vrijeme) omiljenih recepata apsolutno je minimalistički! Tijekom godina shvatiš da su najjednostavnije stvari najčešće i najbolje…
Ima li išta bolje, nego tutnuti 3 sastojka u zdjelu, izmijesiti i ispeći? Što je meni osobno najfascinantnije, nigdje se nisam susrela s ovim receptom osim u svojoj kući (gdje je to već poznata obiteljska tradicija), a fascinira zaista svaki put…
Radi se o tijestu za keksiće, točnije kiflice s pekmezom. To je osnova. Ali, ako ćemo kreativno pristupiti, nitko ne brani da to tijesto postane perec, grickalica, paketić pun sira, čokolade, koprive ili čega god bezbroj varijanti, a uvijek ukusno i hrskavo. Okus je neutralan, pa se može savršeno kombinirati s bilo čime…
Najbolja stvar – slobodno napravite veću količinu i zamrznite u manje porcije – može dugo stajati tako zamrznuto… Dakle, nadam se da je znatiželja na vrhuncu, jer slijede sastojci:
- KRAVLJI SIR (može i masnija i posna varijanta)
- MASLAC (sobna temperatura)
- BRAŠNO (pokušala sam i s klasičnim glatkim, oštrim, ali i integralnim brašnima, pirom, tijesto ispadne različite teksture, ali sve opcije su moguće)
Da, dobro vidite – nisu napisane količine. To je iz razloga što se ova 3 sastojka stavljaju u jednakim omjerima, a vi odlučite o kojoj je ukupnoj količini radi…
Dobro izmijesite u zdjeli, ako nećete odmah raditi cijelu količinu, razdijelite u porcije i zamrznite ostatak.
Sada upalite pećnicu i razvaljajte tijesto na 3-4 mm. Dalje je nebo granica… Domaća i (meni osobno) najukusnija varijanta je izrezivati tijesto na trokute (kvadrat, pa prepoloviti ako ti geometrija nije jaka strana), na svaki trokut staviti žličicu pekmeza (marelica je kraljica ovih trokutića) i zamotati u kiflice.
Staviti na papir za pečenje u unaprijed zagrijanu pečnicu. Peku se na cca 200 °C 15-20 minuta (dok ne porumene). Stavite ih dovoljno daleko, jer će se bez obzira na činjenicu da nema niti jaja, niti praška niti ičega sličnog jako lijepo dignuti…
Ove kiflice imaju 1 manu – da doslovno nestaju i hlape sa svakog tanjura – čim se ohlade na barem prihvatljivu temperaturu za konzumaciju.
Ukoliko planirate večer uz druženje i treba vam fina, brza i domaća grickalica – izrežite maloprije spomenuto razvaljano tijesto na trakice, premažite razmućenim jajetom i pospite sjemenkama i krupnom solju.
Pečenje – isti sistem, ali ostavite ih malo duže da se mrvicu jače zapeku – biti će dodatno hrskave…
Dodatna inspiracija za punjenje:
- Može se puniti u jastučiće sa sirom i šunkom a’la pizza…
- Može se napuniti sirom i koprivom/špinatom/blitvom (moja ljubav)…
- Može se puniti čokoladom (psssst…..)…
- Može se….(završi rečenicu)….
Ja sam Bojana. Rodila sam se, školovala i odrasla u Zagrebu. Odrasla sam u kući gdje se njegovao “kult hedonizma” kad je hrana u pitanju. Mama je za sve znane i neznane datume kreirala najfinija slana i slatka jela koja zaista nikoga nisu ostavljala ravnodušnima. Malo po malo, s mamom i mnogim prijateljima sam sve više razmjenjivala recepte, proučavali smo i gledali brojne emisije, knjige, kuharice i slasne recepte i ideje modificirali i prilagođavali našim nepcima… bitan faktor u svemu je što je tata već tada bio dijabetičar, pa je sve većinom bilo prilagođeno na način da i on to može jesti. Godinama sam slušala prijedloge i sugestije da krenem i bilježiti ideje, recepte i fotografije svih finih papica sa svog stola, pa sam konačno i to počela realizirati. Nadam se da će moje ideje i recepti potaknuti i mnoge druge inspirirati da poboljšaju kvalitetu ishrane i uživaju u finim i zdravim papicama 🙂
Domaći ravioli punjeni špinatom