Znam da smo svi isprobali bezbroj svojih i tuđih recepata za kiflice i slično, ali ovaj je nakon svih godina preživio i ostao broj 1 po mom mišljenju. Tijesto ispadne meko, prhko, zaista vrlo topljivo u ustima i neutralno – dakle možete ga komibinirati i u slanoj i slatkoj varijanti…
Najbolje – kao i većina mojih (u zadnje vrijeme) omiljenih recepata apsolutno je minimalistički! Tijekom godina shvatiš da su najjednostavnije stvari najčešće i najbolje…
Ima li išta bolje, nego tutnuti 3 sastojka u zdjelu, izmijesiti i ispeći? Što je meni osobno najfascinantnije, nigdje se nisam susrela s ovim receptom osim u svojoj kući (gdje je to već poznata obiteljska tradicija), a fascinira zaista svaki put…
Radi se o tijestu za keksiće, točnije kiflice s pekmezom. To je osnova. Ali, ako ćemo kreativno pristupiti, nitko ne brani da to tijesto postane perec, grickalica, paketić pun sira, čokolade, koprive ili čega god bezbroj varijanti, a uvijek ukusno i hrskavo. Okus je neutralan, pa se može savršeno kombinirati s bilo čime…
Najbolja stvar – slobodno napravite veću količinu i zamrznite u manje porcije – može dugo stajati tako zamrznuto… Dakle, nadam se da je znatiželja na vrhuncu, jer slijede sastojci:
- KRAVLJI SIR (može i masnija i posna varijanta)
- MASLAC (sobna temperatura)
- BRAŠNO (pokušala sam i s klasičnim glatkim, oštrim, ali i integralnim brašnima, pirom, tijesto ispadne različite teksture, ali sve opcije su moguće)
Da, dobro vidite – nisu napisane količine. To je iz razloga što se ova 3 sastojka stavljaju u jednakim omjerima, a vi odlučite o kojoj je ukupnoj količini radi…
Dobro izmijesite u zdjeli, ako nećete odmah raditi cijelu količinu, razdijelite u porcije i zamrznite ostatak.
Sada upalite pećnicu i razvaljajte tijesto na 3-4 mm. Dalje je nebo granica… Domaća i (meni osobno) najukusnija varijanta je izrezivati tijesto na trokute (kvadrat, pa prepoloviti ako ti geometrija nije jaka strana), na svaki trokut staviti žličicu pekmeza (marelica je kraljica ovih trokutića) i zamotati u kiflice.
Staviti na papir za pečenje u unaprijed zagrijanu pečnicu. Peku se na cca 200 °C 15-20 minuta (dok ne porumene). Stavite ih dovoljno daleko, jer će se bez obzira na činjenicu da nema niti jaja, niti praška niti ičega sličnog jako lijepo dignuti…
Ove kiflice imaju 1 manu – da doslovno nestaju i hlape sa svakog tanjura – čim se ohlade na barem prihvatljivu temperaturu za konzumaciju.
Ukoliko planirate večer uz druženje i treba vam fina, brza i domaća grickalica – izrežite maloprije spomenuto razvaljano tijesto na trakice, premažite razmućenim jajetom i pospite sjemenkama i krupnom solju.
Pečenje – isti sistem, ali ostavite ih malo duže da se mrvicu jače zapeku – biti će dodatno hrskave…
Dodatna inspiracija za punjenje:
- Može se puniti u jastučiće sa sirom i šunkom a’la pizza…
- Može se napuniti sirom i koprivom/špinatom/blitvom (moja ljubav)…
- Može se puniti čokoladom (psssst…..)…
- Može se….(završi rečenicu)….
Ja sam Bojana, u ovih 30 i kusur godina svašta se izdogađalo, ali u kratkim crtama mogla bih reći sljedeće… Rodila sam se, školovala i odrasla u Zagrebu. Od mladosti mi je većina interesa bila društvenog usmjerenja – odrasla sam u kući prepunoj knjiga, filmova i stripova, gdje se istovremeno njegovao “kult hedonizma” kad je hrana u pitanju. Sigurna sam da smo imali najveći frižider u susjedstvu. Noću bi tata gledao kako mu lijepo svjetle lampice. Dotle je to išlo. Mama je za sve znane i neznane datume kreirala najfinija slana i slatka jela koja zaista nikoga nisu ostavljala ravnodušnima. Od faksa na dalje sam prilično puno putovala, radila i sticala brojna iskustva u glazbi, turizmu, animaciji… Što god sam radila, godinama, malo po malo s mamom i mnogim prijateljima sam sve više razmjenjivala recepte, proučavali smo i gledali brojne emisije, knjige, kuharice i slasne recepte i ideje modificirali i prilagođavali našim nepcima… bitan faktor u svemu je što je tata već tada bio dijabetičar, pa je sve većinom bilo prilagođeno na način da i on to može jesti. Tako kod nas npr. nema bijelog šećera u kući već preko 20 godina. Umjesto toga pronašli smo mnogobrojne, puno ukusnije opcije… isto tako, iskustvom smo saznali da za njega, a sigurno i nas – praktički za svaki recept, okus i ideju postoje mnoge zdravije, čak ukusnije varijacije. Profesionalno sam već 13 godina u poduzeću koje se bavi turističkom animacijom – LOVE CARPE DIEM, gdje vodim Kreativni odjel i marketing. Organiziramo i provodimo turističku animaciju u Hrvatskoj i svijetu. Radila sam u mnogobrojnim hotelima, gradovima i državama. Kroz posao sam se učila igrati i tu igru shvaćati profesionalno. Sve to – obitelj, blizanci, posao, putovanja i hobiji u kompletu me svakodnevno usavršavaju u multitaskingu (čitaj – milion stvari u malo vremena, sve uz smiješak i opći kaos). Godinama sam slušala prijedloge i sugestije da krenem i bilježiti ideje, recepte i fotografije svih finih papica sa svog stola, pa sam konačno i to počela realizirati prošlog ljeta. Nekako se sve spojilo u jedno – od pripreme hrane, prezentacije do fotografiranja i moje ljubavi prema estetskom i kreativnom izričaju. Iskreno, pozitivne reakcije i prilično brz rast na Instagramu su me svejedno iznenadili, pa sam krenula i s blogom, kako bih detaljnije i konkretnije mogla opisati procese i ideje koje mi se vrte po glavi. U osnovi, ono što ionako radim i kuham sam počela fotografirati i bilježiti… na način da mi ne oduzima previše vremena a dodatno me veseli. Nadam se da će moje ideje i recepti potaknuti i mnoge druge inspirirati da poboljšaju kvalitetu ishrane i uživaju u finim i zdravim papicama 🙂
Domaći ravioli punjeni špinatom