Peršin (Peterselinum crispum) je dvogodišnja biljka koja spada u porodicu štitarki. Još se u povijesti peršin smatrao svetom biljkom a njime su se krunili pobjednici Istmijskih igara. S druge strane neki narodi su ga povezivali sa smrti te njime ukrašavali grobove. Prvi koji su počeli peršin konzumirati u prehrani bili su Rimljani.
Poznato je kako im je peršin koristio i za uklanjanje neugodnog zadaha. Listovi peršina su zelene boje dok je korijen ovisno o vrsti tank ili debeo. Stabiljka je čvrsta i razgranata, može narasti i do 40 cm.
Danas je poznato mnogo vrsta peršina među kojima se ističe talijanski peršin kojeg neki nazivaju i francuskim i hamburški peršin koji ima plosnate listove.
Kao začin može se koristiti cijela svježa biljka peršina. Također se može koristiti u sušenom obliku no tada su mu začinska svojstva veoma siromašna. Prilikom doziranja nije potreban oprez budući da mu je miris blag, a okus topao.
U našim se krajevima peršin najčešće koristi kao sjeckano lišće kojim se posipaju salate, juhe, meso i povrće. Kako ne bi izgubio blagodati svog okusa peršin se u kuhanju stavlja pri kraju.
Za razliku od toga korijen stabiljka i list koji spremamo u juhama stavljaju se već na početku kuhanja. Peršin se savršeno slaže sa češnjakom i maslinovim uljem, a ta je kombinacija nezaobilazna prilikom začinjavanja morske ribe i plodova mora.
Imajte na umu da ovi začini nisu potrebni u velikim količinama ukoliko pripremate kuhanu ribu.
Iz plodova peršina dobiva se eterično ulje koje je bogato apiolom. U tradicionalnoj medicini peršin se koristi i za pomoć kod bubrežnih bolesti, ali i kao sredstvo za otvaranje zatvora, odnosno kao snažan diuretik.