Paprika

Paprika je jednogodišnja, a u nekim tropskim krajevima i višegodišnja zeljasta biljka. Nakon cvatnje u periodu od lipnja do kolovoza, iz njih se razvijaju sočni i mesnati plodovi, šuplji u sredini s mnogo sjemenki.

Postoji više vrsta paprike, najviše ih razlikujemo po bojama (žuta, zelena, crvena, narančasta) i po okusu (slatke i ljute). Slatke paprike se koriste kao povrće, a mogu se jesti i sirove, dok se ljute papričice koriste kao začini. Ljute paprike su manjeg oblika, izdužene i čunjaste.

Paprika potječe iz Srednje i Južne Amerike. Prve plodove su počeli skupljati Indijanci prije 9000 godina. Osim u prehrani, oni su koristili papriku kao ljekovito sredstvo, protiv zubobolje i raznih bolova. U Europu je papriku donio Kolumbo krajem 15. stoljeća. U europi se počela uzgajati kao ukrasna biljka, a tek kasnije kao začin (prvo u Mađarskoj).

Smatra se kako je paprika jedna od namirnica koja sadrži naviše vitamina C. Zreli plod ima oko 300mg vitamina C. Osim ovog, paprika je bogata i vitaminima B1, B2 i provitaminom A koji joj daje crvenu boju. Uz vitamine, paprika je bogat izvor kalija, magnezija, kalcija i cinka. U zelenoj se paprici nalazi manje mineralnih tvari nego u crvenoj.

Ljute paprike, koje se koriste kao začin, svoju ljučinu mogu zahvaliti alkaloidu kapsaicinu. Najviše ga ima u sjemenkama i pregradnim ovojnicama ploda. Ovaj spoj djeluje kao analgetik i antiseptik, no u dodiru s kožom izaziva nadraženost.

Paprika je korisna ljudima koji pate od ateroskleroze. Citin koji se nalazi u paprici čini kapilare elastičnima, potiče probavu i pospješuje apetit. Osim kao ljekovita biljka, koristi se i kao kozmetički preparat.

Autor: M.T.