Mrkva (lat. Daucus carota) je korijenasto povrće kojeg karakterizira narančasta boja, iako mogu biti bijele, žute, crvene pa čak i ljubičaste. Smatra se kako je mrkva stigla na naše područje iz Irana i to kao divlja mrkva. U početku se nije koristio korije mrkve, već se uzgajala zbog svog aromatičnog mirisa i okusa listova i smjemena. Prvo spominjanje korijena mrkve zabilježeno je u 1. stoljeću nakon Krista.
Kako biste provjerili kakvoću mrkve bitno je uzeti u obzir omjer između hranjivog i sočnog mesa, te drvenaste sredine ploda. najbolje su one mrkve koje sadrže puno mesa i malo drvenaste sredine koja ima veoma sličnu boju. Mrkva je dvogodišnja biljka koja nakon dvije godine počne razvijati drvenasti korijen pa više nije jestiv.
Narančasta boja u mrkvi potječe od beta-karotena koji unutar ljudskog tijela sintetizira vitamin A. Ukoliko u prevelikim količinama konzumirate mrkvu možete dobiti karotenozu, bezopasno stanje u kojem vam koža može postati narančasta. Mrkva služi i kao ljekovito bilje budući da sadrži veliku količinu vitamina A, B i C te mnogo minerala. Uz to prisutna su još i eterična ulja, organske kiseline i alkaloidi.
Prilikom kupnje obratite pozornost na tvrdoću mrkve. Obavezno upamtite kako prije skladištenja u hladnjak mrkvu nikada nemojte čistiti jer na taj način nestane velika količina hranjivih sastojaka. Prema izmjerenim podacima iz 2009. godine, u svijetu je proizvedeno oko 34 milijuna tona mrkve. Smatra se kako je najveći proizvođač Kina, a potom slijede Rusija i SAD.
Mrkvu pripremamao na razne načine. Često ima ulogu dodatka u juhama, možemo ju jesti na salatu sa dodatkom limuna. Nikako nemojte propustiti mrkvu pečenu u pečnici. Postoje neka pravila oko pripremanja mrkve. Ukoliko je prijate, najbolje ju je rezati na koso na ploške. Na taj se način u mrkvi zadržava većina hranjivih sastojaka. kako bi ovaj učinak pospješili pirjajte mrkvu u što manjoj količini vode.
Autor: M.T.
Kukuruz