Montignac dijeta

Montignac dijeta stvorena je kao koncept življenja za ljude koji trajno žele smanjiti težinu i umanjiti rizik od dijabetesa i bolesti krvnih žila, bez da si moraju ograničiti količinu hrane koju jedu. Polazište Montignac dijete je da razlog debljanja nisu kalorije, nego visoka razina šećera u krvi. Ova dijeta iz prehrane isključuje sve loše ugljikohidrate i preporučuje namirnice s niskim glikemičnim indeksom.

Među loše ugljikohidrate ubrajaju se: bijeli kruh, bijeli krumpir, bijela riža, voćni jogurt i druge, dok se tikvice, patlidžan, komorač i paprika zbog svog niskog GI ubrajaju u dobre ugljikohidrate.

Dijeta je dobila naziv po njenom kreatoru Michaelu Montignacu, koji je načelo glikemičkog indeksa prvi uveo u pristup mršavljenju. Glikemički indeks (GI) je sustav rangiranja koji mjeri koliko glukoze se apsorbira u krvi nakon uzimanja nekog ugljikohidrata. Svaki od ugljikohidrata ima broj koji označava njegov glikemički indeks, a taj broj pokazuje koji dio ukupnog šećera sadržanog u nekoj namirnici završava u krvotoku. Što je broj viši, dio šećera koji završava u krvotoku je veći.

Michael Montignac je dijetu najprije testirao na sebi. Za nekoliko mjeseci uspio je skinuti 15 kilograma, a metoda je nakon toga postala poznata javnosti. Osim na njegovoj teoriji, kritičari su mu zamjerali i na tome što nema službeno medicinsko obrazovanje.

Montignac je bio ustrajan u svojim namjerama da svijetu približi svoja istraživanja iz područja zdrave prehrane pa je 1986. godine izdao knjigu “Dine Out and Lose Weight”. Godinu dana kasnije objavio je i drugu knjigu “Eat Yourself Slim… and Stay Slim” koja je prodana u rekordnom broju i stekla veliku popularnost.

Pravila Montignac dijete

Montignac dijeta nije klasična dijeta i ne bi trebala biti vaš izbor ako želite izgubiti nekoliko kilograma u vrlo kratkom roku, a nakon toga se vratiti svojim uobičajenim prehrambenim navikama.

Montignac dijeta osmišljena je kao trajni plan prehrane i ne zahtijeva prevelika odricanja, nego bolju kontrolu nad namirnicama koje jedemo. Nijedan od osnovna tri makronutrijenta (proteini, ugljikohidrati, masti) nije isključen iz prehrane, ali najveća pozornost se daje ugljikohidratima.

Ugljikohidrati našem tijelu daju primarno gorivo – glukozu, ali velikim unosom ugljikohidrata s visokim glikemičkim indeksom gušterača može lučiti puno inzulina u krvotok, što onda pridonosi debljanju. Kod kuhanja nekih namirnica, poput mrkve, krumpira i tjestenine, potreban je oprez jer se GI kuhanjem povećava.

Kada je kruh u pitanju, birajte onaj s puno vlakana i jedite ga samo pet dana u tjednu – isključivo za doručak. Radite jednake intervale između obroka i između pijte što više tekućine, najbolje vode. Posljednji obrok ne bi trebao biti iza 20 sati. Preporučljivo je da što češće jedete hranu bogatu vlaknima, a voće nemojte kombinirati s drugim namirnicama, nego ga jedite kao zaseban obrok ili užinu.

Faze Montignac dijete

Hrana koju jedemo potiče metaboličke reakcije koje ju usmjeravaju u masne zalihe i ugrožavaju normalan proces sagorijevanja energije u našem tijelu. Montignac dijeta ima za cilj naučiti ljude da biraju namirnice koje će potaknuti metaboličke reakcije koje će našem tijelu omogućiti da hranu sagorijeva kao energiju umjesto da je pohranjuje u obliku masti i sastoji se od dvije faze.

Prva faza – gubitak težine

Najvažniji cilj prve faze je regulacija tjelesne težine i dovođenje iste do granica normalnih za vašu dob i težinu. Za ovu fazu ključan je odabir i kombinacija masnoća te uzimanje prihvatljivih ugljikohidrata čiji je GI do 35 ili niži. Konzumacijom takvih namirnica održavat ćemo stabilnu razinu hormona inzulina, a naši će mozak i tijelo imati manji osjećaj gladi. Tijekom ove prve faze važno je jesti obroke koji neće uzrokovati velike fluktuacije razine šećera u krvi.

Pažljivim odabirom namirnica aktivira se proces koji će smanjiti pohranjene masne naslage jer će se one trošiti kao dodatna energija. Stoga, jedete samo namirnice čiji je GI 35-50, a od masnoća su dozvoljene samo omega-3 masne kiseline i povremeno korištenje mononezasićenih masti, kao npr. maslinovo ulje. Možete kombinirati proteine i masnoće (meso i sir s niskim udjelom masti, jaja…), ali u ovom slučaju dopušteni su ugljikohidrati s GI manjim od 35.

Druga faza – stabilizacija i održavanje tjelesne težine

Druga faza nema određeni rok trajanja i nju prakticirate dokle god to želite. Već smo spomenuli da je ugljikohidrate potrebno birati prema njihovom glikemičnom indeksu, ali sve dok uspijevate održati tjelesnu težinu, smijete uvoditi određene namirnice s GI većim od 35.

Izbor hrane koju smijete jesti povećava se u ovoj fazi, jelovnik je bogatiji pa je lakše pridržavati se osnovnih pravila dijete.

Namirnice s najnižim GI:

• grah, grašak, sok od rajčice, jabuke, nektarine, naranče – 35
• sirova mrkva, rajčica, marelice i mlijeko – 30
• krastavci, kupus, cvjetača, brokula, tikvice, masline, bademi, špinat, kikiriki, tofu, zelena salata, paprika – 15

Prednosti i nedostatci Montignacove dijete

Kao i kod ostalih, i kod ove dijete postoje prednosti i nedostatci. Prednost ove dijete je to što smanjenje količine šećera pogoduje zdravlju, a princip prehrane je izuzetno dobar jer je bogat voćem i povrćem, mineralima, vitaminima i vlaknima. Ako se nakon ove dijete i dalje pridržavate osnovnog principa, kilogrami se neće vratiti.

Glavni nedostatci ove dijete su to što postoji mogućnost od pojave nedostatka vitamina B i rizika od povišenog unosa zasićenih masnoća ili stvaranja ketonskih tijela u organizmu, a namirnice s visokim udjelom proteina i niskim udjelom ugljikohidrata na dugi rok mogu imati negativne posljedice na krvožilni sustav.

Autor: A.V., Foto: RitaE/Pixabay