Lovor (lat. Laurus nobilis) je višegodišnja biljka čiji se listovi koriste kao začin, ali i lijek. Raste u obliku grma i može doseći visinu od čak 15 metara. Lovor ima duguljaste listove koji su zašiljeni na vrhu te sitne cvjetove prljavobijele do žute boje, a plodovi lovora su male crne bobice.
Najrasprostranjeniji je na području Mediterana, a osobito su ga cijenili Grci i Rimljani, koji su se kitili vijencima od ove biljke. Osim kao začin, lovor je popularan i zbog svojih ljekovitih i dekorativnih svojstava.
Najbolje uspijeva na mjestima do 400 metara nadmorske visine. Odgovaraju mu sunčani položaji, ali za vrijeme vrućih ljetnih mjeseci treba mu osigurati sjenu. Ne podnosi temperature niže od -6 stupnjeva pa se u kontinentalnim područjima može uzgajati samo u posudama.
Nutritivna i energetska vrijednost lovora
Energetska vrijednost 100 g svježeg lista lovora iznosi 313 kcal, od toga 75% ugljikohidrata, 8,4% masti i 7,6% proteina.
Svježi listovi lovora sadrže vitamin A, C i vitamine B kompleksa, a od minerala su zastupljeni kalcij, mangan, željezo, selenij, cink i magnezij. Lovor sadrži i 1 – 3% eteričnog ulja koje u svom sastavu ima terpene cineol, eugenol, seskviterpen, treslovinu i gorke tvari.
Priprema jela s lovorom
Lovorov list se kao začin u našim domaćinstvima više koristio u prošlosti nego je to danas slučaj. Riječ je o vrlo aromatičnom začinu koji ima gorak i jak okus. Svježi lovor je bolje koristiti u desertima u kod kojih se želi postići aromatičniji okus, dok se sušeni lovor izvrsno slaže s velikim brojem namirnica.
Nezaobilazan je začin u mediteranskoj kuhinji, a može se dodavati raznim vrstama pečenja, gulašu od divljači, jelima od kiselog kupusa (sarma, Szegedinski gulaš, restano zelje ), mesnim i ribljim marinadama, kod kuhanja hobotnice ili sipe, raznim umacima, kiselim krastavcima, paprikama, cikli, ali isto tako i kao dodatak kod spravljanja jela od divljači i teletine.
Lovor će oplemeniti miris i okus svakog jela, ali s njim ne treba pretjerivati, najčešće je dovoljan jedan veći list.
Ako lovorov list ne otpušta nikakav miris kada ga slomite ili presavijete, znači da nije dobar za korištenje. Od ostalih začina, lovor se dobro slaže s majčinom dušicom i peršinom.
Berba i sušenje lovora
Lovor se može brati tijekom cijele godine, a beru se samo potpuno razvijeni i kožasti jer mladi listovi pocrne pri sušenju. Listovi se suše na prozračnim mjestima u hladu, jer tako mogu sačuvati jak miris i tamnozelenu boju.
Osušeni listovi lovora čuvaju se u staklenkama, na tamnim mjestima. Ne preporučuje se držati ih više od godinu dana jer uslijed dužeg stajanja izgube okus.
Ljekovita svojstva lovora
Lovor zbog svog bogatog kemijskog sastava ima širok spektar ljekovitih svojstava. Umiruje rad želuca, ublažava stres i nervozu, stimulira imunološki sustav i pomaže kod menstrualnih problema.
Također ima i antiseptičko djelovanje, jača apetit,sprečava nadutost u crijevima, poboljšava probavu, a dobar je kao sredstvo za pomoć pri iskašljavanju. Koristi se u liječenju bronhitisa, prehlade i reumatizma.
Od lista lovora mogu se pripremati kupke i čaj. Čaj se priprema tako da se jedna žlica usitnjenog lovorovog lista prelije s 2 dl ključale vode. Čaj se nakon toga poklopi i ostavi 30 minuta, a zatim se cijedi i prije prije jela.
Foto: monicore/Pixabay
Metvica