Kus kus je zanimljivo jelo koje se premalo koristi u našoj kuhinji. Radi se o granulama načinjenim od durum pšenice. Jedno je od bazičnih jela gastronomskih prostranstava mnogih zemalja a posebice područja Libije, Tunisa, Alžira i Maroka.
Obično ga se poslužuje sa umakom od mesa ili povrća, ali ipak u temperamentnoj Italiji ga možemo naći posluženog i sa ribom. Po prvi puta se spominje u kuharici iz 13.stoljeća i od tada se smatra nacionalnim jelom Sjeverne Afrike. Na područje Turske se proširio u 16.st.
Kus kus koji nalazimo kod nas instant je kus kus koji je već unaprijed poparen i zatim posušen kako bi se ubrzala njegova priprema. Obično mu se mora dodati nešto vode i zatim čvrsto poklopiti na nekoliko minuta. Ovo višestruko ubrzava kuhanje in čini kus kus prihvatljivim jelom za zaposlenog zapadnjaka.
Na područjima Alžira, Maroka i Tunisa kus kus se konzumira preliven umacima od povrća i mesa. Ujedno je zanimljivo kako se ovo višenamjensko i prilagodljivo jelo može poslužiti i kao desert. U tom slučaju ga se pari nekoliko puta i zatim ga se posipa sušenim voćem, karameliziranim bademima i začinima poput cimeta ili pak šećera. U Libiji se ovaj desert priprema uporabom datulja, sezama i meda. Postoji i Egipatska varijacija koja uključuje maslac, šećer, cimet, vrhnje grožđice…
U francusku kuhinju uveli su ga Europljani koji su neko vrijeme proveli u Alžiru i uskoro je postao vrlo omiljeno jelo. Jedako ga vole i u Španjolskoj, Portugalu, Italiji i Grčkoj gdje također postje mnogostruke varijacije u restoranima, ali je i dostupan kao već polugotovo jelo u supermarketima. Ako još niste iskušali kus kus, pronađite jedan dan među policama u trgovini i priredite svojim ukućanima nešto novo i neobično. Uopće ne sumnajmo da ćete ga zavoljeti.
Autor: L.K.
Odgovori