Komorač ili slatki kopar je začin i mediteransko povrće koje je pomalo zanemareno u našim kuhinjama. Komorač je bio cijenjen začin i pomoć za bolju probavu kod Indijanaca i Kineza, a Rimljani su ga pripremali kao povrće.
Ova aromatična začinska biljka iz porodice štitarki može biti visoka do 150 cm. Ima dubok, snažan i razgranat korijen iz kojeg raste glatka i okrugla stabljika modrozelene boje. Listovi komorača su višestruko perasti i sastavljeni od sitnih nitastih listova. Na vrhu razgranate stabljike nalaze se cvjetovi žutozelene boje, skupljeni u štitaste cvatove.
Na području Hrvatske raste samoniklo duž obale i po otocima. Raste uz puteve, ograde i po poljima, a često se uzgaja i u vrtovima. Osim kao začin i povrće, danas ima primjenu i u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji.
Energetska i nutritivna vrijednost komorača
Komorač je izuzetno hranjiva i vrijedna namirnica jer obiluje mineralima fosforom, kalijem, kalcijem, magnezijem i željezom te vitaminima A, C, D, E, K i vitaminima B skupine.
Energetska vrijednost 100 g svježeg korijena komorača iznosi 31 kcal, od čega 7,3% čine ugljikohidrati, 1,2% proteini i 0,2% masti.
S druge strane, energetska vrijednost sjemena komorača iznosi 345 kcal, od toga je 52% ugljikohidrata, 16% proteina i 15% masti. Sjeme od vitamina sadrži vitamin C, niacin, tiamin, piridoksin i riboflavin, a od minerala mangan, željezo, magnezij, fosfor, kalcij, bakar i cink.
Priprema jela s komoračem
Svi dijelovi komorača su jestivi, ali se lišće, stabljike i plod upotrebljavaju kao začin. Stabljike komorača imaju blagi okus koji se zadržava i nakon sušenja, dok sjemenke imaju jaču aromu i ostavljaju slatko-gorki okus u ustima.
Biljka komorač izgledom podsjeća na kopar, dok su sjemenke slične sjemenkama anisa. Sjemenke komorača su nešto manje ljute nego sjemenke kopra, a ako ih uspoređujemo s anisom, imaju oporiji okus. Slatkoća se postiže kratkim prženjem sjemenki na tavi prije upotrebe.
Sjemenke se mogu koristiti i za pripremu čaja od komorača za koji se smatra da pomaže kod probavnih smetnji.
Sjemenke komorača jedan su od osnovnih sastojaka kineske mješavine pet začina koja se često koristi u pripremi piletine i drugog mesa. U Indiji se koristi kao jedan od začina u mješavinama garam masala i panch phoron.
Indijci također znaju grickati sjemenke ove biljke za pomoć pri probavi i za osvježavanje daha, dok ih Iračani miješaju s crnim kuminom kako bi začinili kruh. I u Grčkoj se sjemenke i lišće komorača kombiniraju s maslinama i feta sirom kako bi se dobio kruh bogatog okusa.
Od lišća se u kulinarstvu koriste samo svježi listovi komorača. Oni imaju blag okus i najbolje ih je koristiti u svježem obliku.
Komorač će osvježiti salate i umake, a možemo ga koristiti i pri pečenju masnije ribe. U Provansi ribu peku na podlozi od svježih i suhih stabljika komorača, što joj na kraju pruža posebnu aromu.
Širu primjenu u gastronomiji ima glavica komorača, a najjednostavnija upotreba je da se očišćenoj glavici odrežu zadebljali dio na dnu i zeleni dijelovi pri vrhu, pa se zatim prepolovi po dužini. Polovice komorača sitno se režu na tanke ploške, a tako pripremljene mogu se kombinirati s avokadom, rajčicom, svježim krastavcima ili lisnatim povrćem kao što je zelena salata, radič, rikula i matovilac. Bilo koju od ovih kombinacija dovoljno je začiniti s malo soli, maslinovog ulja te s jabučnim octom ili limunovim sokom.
Deblje komade glavica komorača možemo pirjati, pohati ili pripremati na roštilju, a možemo ih iskoristiti i za pripremu krem juha ili kao dodatak varivima.
Komorač se dobro slaže s ciklom, grahom, krastavcima, kupusom, lećom, porilukom, rajčicom, krumpirom te patkom, svinjetinom, ribom i plodovima mora.
Kad su u pitanju drugi začini, možemo ga kombinirati s cimetom, kuminom, timijanom, sečuanskim paprom, metvicom i peršinom.
Čuvanje komorača
Svježe listove komorača možemo držati u hladnjaku 2-3 dana, ako ih omotamo u vlažan papir i spremimo u plastičnu vrećicu.
Stabljike komorača možemo povezati u manje snopove i objesiti ih da se suše. Osušeni komorač u dobro zatvorenim posudama može se držati i do pola godine, dok sjemenke u istim uvjetima možemo sačuvati i do dvije godine.
Ljekovita svojstva komorača
Ljekovitost komorača prepoznali su još stari Egipćani, Grci i Rimljani. S obzirom na to da ima antiseptičko, diuretičko i antireumatsko djelovanje, u narodnoj medicini se koristi kod grčeva, nadutosti i probavnih tegoba, slabe funkcije bubrega, anemije, reumatskih bolova, bolesti živčanog sustava, oslabljenog imuniteta, viška vode u organizmu itd.
S obzirom na to da je dobar izvor vitamina C, pomaže održati kožu zdravom i štiti je od štetnih vanjskih utjecaja. Kalij u komoraču poboljšava funkciju mozga i kognitivne sposobnosti, a pomaže očuvati i zdravlje očiju.
Komorač sadrži i fitoestrogen pa pomaže u regulaciji menstrualnog ciklusa i ublažava simptome PMS-a.
Od sjemenki, listova i korijena komorača priprema se čaj. Čaj od komorača u narodnoj medicini se koristi za jačanje imunološkog sustava i zaštitu ženskog reproduktivnog sustava.
Komorač je srodnik s mrkvom, peršinom i celerom, pa bi osobe koje su alergične na spomenuto povrće trebale imati to na umu.
Foto: PublicDomainPictures/Pixabay
Gorušica