Jegulja (lat. Anguilla anguilla) je riba iz porodice jeguljki. Jedina je vrsta iz ove porodice koja obitava u našim krajevima. Izgled jegulje je zmijolik, ima dugo, izduljeno tijelo. Leđna joj peraja počinje daleko iza glave, rep se završava trakasto, spojem leđne i trbušne peraje.
Donja čeljust jegulje je malo izduženija od gornje, a oči su joj smještene na samom vrhu glave. Boja jegulje je zelenkasta ili sivkastosmeđa, a donji dio tijela joj je žućkast. Karakteristično je da su jegulje obavijene slojem sluzi koji im omogućava provlačenje kroz gusto raslinje u vodama rijeka, a također im omogućuje puzanje po obali i mulju u slučaju niskog vodostaja.
Može živjeti jako dugo, čak do 90 godina, a naraste do 133 cm duljine i teži više od 6,5 kg. Hrani se mladim ribicama, insektima, jajašcima drugih riba, puževima i crvičima. Jegulja je u večini slučajeva aktivna isključivo noću.
Jegulje koje žive na području Europe nisu spolno zrele jedinke, a spolno sazrijevanje se događa pri starosti od 6 – 30 godina, ovisno o spolu i području. Boja im se tada mijenja u srebrenkastu s tamnijim bokovima, povećavaju im se nosnice i oči, produljuje im se čeljust, te kao takve napuštaju rijeke i odlaze u more.
Tada prestaju s hranjenjem, crijeva im se počnu skraćivati zbog čega ostaje više mjesta u utrobi za spolno zrele gonade. Ulaskom u more počinju putovati prema Sargaškom moru, a putem se skupljaju u jata. Dolaskom u Sargaško more, mrijeste se i ugibaju.
Izložene larve jegulja iz Sargaškog mora putuju natrag prema Europi uz pomoć jake Golfske struje, a put je poprilično dugotrajan i naporan te traje između 7 i 11 mjeseci, ponekad čak i do 3 godine.
Putem se razvijaju u male bočno spljoštene i posve prozirne zmijice. Dolaskom na odredište, mijenjaju izgled u male jegulje i ulaze u ušća rijeka. Nedavna istraživanja DNK strukture jegulja pokazala su da postoje velike razlike među jeguljama iz pojedinih područja Europe, tj. da postoji selektivno razmnožavanje među jeguljama iste vrste, koje nastanjuju različita podneblja.
Jegulje držane u zatočeništvu, kao i jegulje zarobljene u odvojenim vodenim tokovima rijeka, nikada neće prijeći u spolno zrele jedinke. Kod nas, najpoznatije su jegulje koje se uzgajaju na ušću rijeke Neretve.
Tu se razvio cijeli niz kulinarskih specijaliteta pripremljenih od ove posebne vrste ribe. Prilikom pripreme jegulju treba dobro termički obraditi jer njena krv sadrži štetne ihtiokemotoksine. Priprema se kuhanjem, prženjem, na roštilju, sušenjem u dimu ili mariniranjem.
Autor: S.Š.
Ugor, zmijolika riba