Kao dio serijala predstavljanja naših novih kolumnista, razgovarat ćemo s našim omiljenim hrvatskim food blogerima koji vole hranu u istoj mjeri koliko i mi! Ovaj tjedan razgovaramo s Andreom Krivak, koja je započela svoj put ljubavi prema hrani kroz dokumentiranje i objavu recepata na blogu Geeketa.
Zaljubljenica u tehnologiju i pisanu riječ nas je oduševila svojom kreativnošću u pripremanju zdravih obroka i svakako je osoba kojoj bismo rado prepustili kuhaču i uživali u okusima koji dolaze iz njene kuhinje. Andrea je certificirana nutricionistica i s njenom hranom nema šale. Svakom jelu pristupa pomalo “geek-ovski” tako da od nje možete zaista očekivati inovativne recepte i gastro recenzije.
Što je to što ju inspirira, koju bi hranu u potpunosti izbrisala s lica zemlje i koji joj je najdraži recept, saznajte u nastavku.
Kako je započela Geeketa priča?
Blog sam nazvala Geeketa, jer sam željela pisati o svojim raznolikim interesima i stvarima koje me inspiriraju. Poput tehnologije, prirode, meditacije, kulinarstva. Mnogim stvarima koje me zanimaju pristupam “geek-ovski”, sve proučavam do najsitnijih detalja. Kasnije se ipak ispostavilo da sam se isprofilirala kao gastro geek, a nastavak -eta sam dodala za ženski rod. 🙂
Oduvijek sam voljela pisati i izražavati se kreativno pa je blog bio idealan start. Kada sam skužila koliko me kuhanje opušta i koliko “imam štiha” za to jednostavno sam nastavila raditi na receptima i fotkama hrane. Sve je zapravo krenulo iz čiste zezancije.
Kako biste opisali svoj blog novim čitateljima?
Geeketa je šarolika, dinamična, naći ćete tu svašta. Krenuvši od nekih mojih misli, svakodnevice, no najviše recepte i gastro recenzije. Geeketa sam ja, a takav je i blog. U planu je veća revizija unutar koje ću sve kategorije svesti na 2 glavne: lifestyle i hrana. Voljela bih to sve malo “srediti” jer je to pisanje bloga prije par godina krenulo bez nekog “master plana” pa za sada izgleda tako. Šaroliko.
Obožavate čitati, koji vam je najdraži autor? Imate li neki roman kojem se uvijek vraćate?
Postoje romani koje se isplati pročitati više puta, a to je posebice zanimljivo kada jednu knjigu pročitate u razmaku od 5 ili 10 godina. Uočite koliko drugačije percipirate knjigu, temu, sadržaj, situacije opisane u njoj. Knjiga je ista, ali vi niste pa ju zato drugačije doživljavate. Najdražeg autora mi je teško izdvojiti.
Već neko vrijeme radite na romanu, možete li nam reći malo više o projektu?
Rad na romanu je sada već neko vrijeme pauziran s obzirom na mnogo obaveza, što poslovnih, što privatnih. Nisam imala dovoljno vremena nastaviti ga pisati na razini na kojoj želim. Sada nastavljam s pisanjem, a čak sam dobila i zanimljivu ideju. Možda ću roman početi objavljivati u dijelovima, na svome blogu. Svaki tjedan jedno poglavlje npr. pa bih vidjela sviđa li se ljudima taj koncept. Morali bi čekati nastavak svaki tjedan. To me podsjeća na neka davna vremena kada su neka, danas velika imena objavljivala svoje nastavke u časopisima.
Iz čega crpite inspiraciju za recepte? Poznatih kuhara, mame, neke knjige s receptima?
Moram reći da sam većinom naučila kuhati sama. U startu sam pratila, pogledala i pročitala svaki recept Jamie Olivera ikada. Znam da je to već svima dosadno, to s Oliverom, ali tako je bilo. Inspirirao me svojim kombinacijama i “rustikalnom” hranom, živopisnim i šarenim, “neurednim” tanjurima. U startu sam tako kuhala.
Inspiriram se godišnjim dobom, sezonskim namirnicama, svojom Slavonijom. Inspiriram se idejama koje vidim kod nekih prijatelja kuhara ili recimo u pola noći kada već idem spavati jednostavno smislim neku kombinaciju namirnica u glavi i jedva čekam jutro da ih isprobam provesti u djelo. Inspiriram se bakinim receptima, tradicijom, običajima iz prošlosti. Načelno nisam osoba za striktne recepte iako imam nekoliko jako korisnih kuharica. Kuharice mi služe kao ideja, kao koncept jela, a dalje se ja upustim sama u kreaciju. Iako, npr. sarma se zna kako se radi, bečko pohanje se zna kako se radi, tako da se kod tradicionalnih jela puno ne miješam u osnovni recept.
Koji je vaš najveći neuspjeh u kuhinji? Postoji li nešto određeno što vam nikad ne uspijeva koliko god puta to pokušali napraviti?
S obzirom na to da se trudim hraniti zdravo, izbjegavam raditi dizana tijesta iako ne mogu reći da mi idu loše, no tu sam najslabija. Tu je stvar prakse, a ja je nemam previše. Većina jela mi ide ok i ne sjećam se da je nešto ispalo baš ne jestivo. Nekada se zanesem s egzotičnim kombinacijama začina pa sam tu možda fulala par puta. No uvijek riskiraš kada ideš testirati neku novu ideju.Ono čega se sjećam je da sam nekih 10 puta krivo skuhala puding iz vrećice jer sam pokušavala sama, s kojih 10-11 godina. Ali ja sam uporna pa sam naučila. I puding i još svašta.
Koja je najbolja i najgora stvar u tome da budete food bloger?
Obožavam biti food bloger i obožavam biti Geeketa.
To je moj hobi koji me ispunjava i ne mogu zamisliti da to ne radim. Ipak, u Hrvatskoj, biti food bloger i nije nešto cijenjeno niti poštivano, a najmanje je plaćeno. Pratim blogersku scenu vani i tamo je puno drugačija situacija. No, kao što sam rekla, meni je to hobi i zadovoljstvo pa se trudim ne gledati to kroz isplativost. Volim jesti, kuhati i družiti se s ljudima oko hrane. Blogerska scena u Hrvatskoj je vrlo dobra, sve divni ljudi i izvrsni kuhari. To je najbitnije.
Kad biste morali birati tri (3) sastojka biste ponijeli na pusti otok sa sobom, koje biste odabrali?
Kava, meso, sol.
Koja su to tri (3) sastojka koju svjesno izbjegavate ili eliminirate čak i kada se u receptu traži da se doda?
Bijeli rafinirani šećer, glukozno – fruktozni sirup,… uglavnom sve namirnice volim i poštujem, ali jednostavne šećere ne želim vidjeti u receptima, barem ne u onima koje ja pripremam.
Ako biste mogli zabraniti/izbrisati bilo koju vrstu hrane/jela, sa zemlje, što bi to bilo?
Šećer.
Preferirate li neku određenu vrstu kuhinje?
Mediteransku kuhinju mogu jesti uvijek, lagana je, ukusna i odgovara mi. Slavonsku volim jer sam Slavonka, no to je jaka kuhinja s puno karaktera, s njom je uvijek pametno oprezno. Mogu reći da volim Azijske okuse i kiselo-slatko-ljute kombinacije te njihov način posluživanja hrane, u malim posudicama. “Svega pomalo”.
Ako biste mogli imati četiri (4) osobe (bilo tko na svijetu) na večeri, tko bi oni bili?
Ovisi kuham li ja ili samo jedem s njima. XD
Odabrala bih Jamie Olivera kada bih baš mogla birati jednu poznatu osobu. Osim toga, najviše volim kuhati za svoje prijatelje i drage ljude, tako da bi to bila neka moja ekipica.
Pratite li i ostale food blogere? Koji su vam najdraži?
Naravno. Stvarno ih je puno koje pratim i cijenim. U Hrvatskoj su mi među dražima “O slanom i slatkom” Sandre Rončević, “Nuts§Walnuts” , veganski blog Marije Štefek Rukavina, Forking Croatia – izvrstan blog s tradicionalnim receptima, Darkova web kuharica, Maxyama, Zdravo i slasno… Stvarno ih je puno izvrsnih.
Koji je vam je omiljeni recept s vašeg bloga?
Ono što je zapravo malo smiješno kod mene je što jako puno toga što skuham i smislim ne objavim na blogu jer ne stignem fotkati. Hehe. Tako da sam baš zaključila da mnoge moje drage i provjerene recepte još nisam objavila. Možda bih izdvojila recept za čokoladnu Caprese tortu bez brašna. Vrlo jednostavna i ekstremno ukusna torta.
Zahvaljujemo Andrei što nam je dopustila da ju još bolje upoznamo i želimo joj puno sreće u kuhanju. Svakako preporučujemo da isprobate njene recepte koje objavljuje na svom blogu, ali ostanite i pratiti Andreine gastro misli i recepte na Gastronomiji.

Ja sam Maja, mama dječaku i djevojčici. Svakodnevno pratim razne svjetske food blogove u potrazi za najnovijim food trendovima i kreativnim (i provjerenim!) receptima. S višegodišnjim iskustvom u marketingu i istraživanju, poziciju glavne urednice na Gastronomiji prihvatila sam s veseljem u nadi da ću zajednicu iskusnih food blogerica i blogera približiti čitateljima koji traže inspiraciju za kuhanje u isprobanim receptima naših food blogera.