Hlap (lat. Homarus gammarus) je morki rak iz porodice Nephropidae. Poznat je i kao lap, karlo, rarog, njakar, humer i ralog. Pojam hlap je slavenskog podrijetla, a znači “težak momak koji vuče noge”. On zaista vuče plosnate štipaljke po dnu mora proizvedeći pritom karakterističan zvuk.
Ovaj rak je crne boje, prekriven s puno plavih i crvenih mrlja. Rijetko se mogu naći potpuno crvene ili plave jedinke. Duguljastog je oblika, tvrdog oklopa i lepezastog repa. Klješta su mu izrazito velika kojima reže i drobi plijen. Težina mu je čak do 9 kg, dužine oko 1 m.
Živi na obalama istočnog Atlantika, oko Azurskog otočja i Maroka. Može ga se naći u zapadnom Sredozemlju uz Kretu, te u dijelovima Crnog mora. U Jadranu je dosta rasprostranjen, čak i u sjevernom hladnijem dijelu, uz obale Istre oko Rovinja.
Ovo je izrazito teritorijalni rak. Najčešće živi ispod kamenja ispod kojeg iskopa rupu. Za vrijeme punog mjeseca, izlazi iz rupe i kreće se po morskom dnu. Hrani se ostacima ribe, crva, malih školjaka i meduza.
Mrijesti se tokom zime ovisno o temperaturi vode, gdje ženke znaju inkubirati jajašca čak i do 10 mjeseci. Prilikom razmnožavanja ženka odbacuje svoj stari oklop i prolazi proces tzv. presvlačenja. Razvoj ličinke odvija se u 4 stadija, a nakon završnog stadija, mladi hlapovi žive zakopani u morskom dnu oko 2 godine nakon čega kreću u potragu kamenitih terena.
Zbog izrazito cijenjenog mesa i njegove visoke cijene, danas je vrlo popularan uzgoj hlapova. Meso je vrlo slično mesu jastoga. Poznati eksperimenti na hlapu započeli su krajem 19. stoljeća i to na području Europe i Sjeverne Amerike.
Unatoč obečavajućim rezultatima, uzgoj je povezan s brojnim problemima, gdje možemo ubrojiti predugo razdoblje potrebno kako bi se postigla određena veličina konzumne veličine. Tu je još gubitak velikog broja jajašaca zbog stresa, osjetljivost tijekom procesa presvlačenja i kanibalizam.
Jedno od najukusnijih i najzanimljivijih jela od ovog raka jest hlap pripremljen na žaru. Stoga izvolite.
Autor: S.Š.
Panna cotta recepti