Dagnje su plavocrne ili smeđe školjke koje su dugačke najviše 10 centimetara, a rasprostranjene su u sjevernim čistim dijelovima svih oceana. Prirodno im se stanište nalazi oko 10 metara ispod morske površine i žive u kolonijama.
Prvi pisani trag o uzgoju dagnji datira još iz 13. stoljeća u Francuskoj, gdje su izgrađena prva uzgajališta. U Hrvatskoj se dagnje uzgajaju u Šibenskom, Limskom, M alostonskom i Pulskom zaljevu te na mnogim ostalim mjestima diljem Jadrana.
Svilenkastim kašastim nitima su dagnje pričvršćenbe za kamen na kojem obitavaju, a takva ih poveznica štiti od jakih morskih struja. Obzirom na veliku mogućnost adaptacije, dagnje se danas uzgajaju u umjetnim bazenima.
Umjetni bazeni su formirani tako da se na školjke uzgajaju na konopcima. Ukoliko su prisutni povoljni uvjeti potrebno je oko 9 mjeseci da dagnje narastu do veličine koja je poželjna za prodaju (7 centimetara).
Još jedna specifičnost dagnji je da se izrazito brzo razmnožavcaju. Odrasla školjka može dva ili tri puta godišnje ispustiti do 12 milijuna jajašaca u vodu. Kada dođe u prodaju nema visoku cijenu, a često je kupovana i zbog svojih hranjivih svojstava.
Bogate su mineralima poput željeza i fosfora, a u malim tragovima se mogu naći kalcij, kalij i natrij. Od vitamina sadrže vitamin A, vitamin C i nekih vitamin B kompleksa.
Dagnje se mogu pripremiti na nekoliko načina. Kada se pripremaju jela sa školjkama potrebno je meso izvasditi iz ljuštura i odstraniti moguće žilave rubove. Od školjaka se spravlja i temeljac koji je nakon kuhanja potrebno ocijediti kako bi se odstranio pijesak i vapnenac. Poznate su dagnje na buzaru, rade se još na salatu sa komoračem i lukom.
Autor: M.T.
Mrkva