Cikla (lat. Beta vulgaris) spada u gomoljasto povrće koje je posebno po bogatstvu sa željezom i svojoj tamnocrvenoj i ljubičastoj boji. Cila je odavno poznata drevnim narodima, smatra se da su je prvi puta kultivirali u drugom tisućljeću prije Krista. Proširila se ize mediteranskih zemalja prema Babiloni, a prije Nove ere stigla je i u Kinu. U 19. stoljeću se uzgoj cikle popularizirao jer se otkrilo kako može predstavljati izvrstan nadomjestak stolnom šećeru, saharozi.
Poznate su mnoge varijacije cikle, a najčešće se dijele u one crvene ili bijele boje. Cevenoj cikli jarku boju daje pigment betanin koji može nakon prevelikog konzumiranja uzrokovati crvenu boju urina. Cikla je bogata mineralima, ugljikohidratima, bjelančevinama i mastima, a sadrži i zavidne količine vitamina B12 i kobalta.
Postoje mnogi tradicionalni medicinski recepti u kojima se cikla koristila kao glavna namirnica. Još je starim Rimljanima cikla služila kao lijek protiv groznice, a znao se koristiti i kao laksativ. U srednjem se vijeku koristila za razne lijekove protiv problema sa probavom ili za čišćenje krvi. Za liječenje ateroskleroze dobar je jod kojeg cikla sadrži, također usporava starenje pa se preporuča za konzumiranje starijim ljudima.
Obzirom da se kultivira diljem svijeta ciklu u trgovinama možete naći tijekom cijele godine, ali glavna sezona je od lipnja do listopada. prilikom odabira uzmite manje cikle koje su ovalnog, pravilnog oblika. Što je plod veći postoji veća mogućnost da je središnji dioo drvenast i teže probaviv.
Ljudi za prehranu ne koriste samo korijen cikle već se u nekim afričkim zemljama koristi lišće biljke. U europi se standardno koristi kuhana ili pripremljena na salatu. U zemljama istočne Europe poznate su juhe koje se prave od cikle, borsch. Velika količina proizvedenih cikli se industrijski prerađuje u konzerviranu hranu. U objema, Sjevernoj i Južnoj americi, cikla se priprema u velikim količinama. Poznati su recepti iz SAD-a u kojima se cikla priprema s jajima.
Autor: M.T.
Ribiz