Celer (lat. Apium), zelena je zeljasta godišnja, dvogodišnja ili višegodišnja biljka iz porodice štitarki. Korijen celera je mesnat ili vretenast, a katkada i gomoljasto odebljao. Stabljika mu je razgranana i visoka 40 – 80 cm. Tamnozeleni i sjajni listovi su veliki i perasto razdijeljeni, a listići su klinastog oblika na vrhu urezani i nazubljeni. Cvijetni štit je s kratkom peteljkom zrakast s bijelim i sivobijelim cvjetovima koji cvjetaju od srpnja do rujna, a kuglasti plod je rebrast.
Korijen celera svojstvenog je i aromatičnog mirisa, koji nije svakome ugodan, a bogat je eteričnim uljima (terpeni) kojima zahvaljuje svoju aromu i okus, a sam gomolj štiti biljku od bakterijskih, gljivičnih infekcija i prirodnih neprijatelja. Okus domačeg celera je oštar i začinski, a kuhan poprima vrlo blag i ugodan ukus. Vrtni celer se cijeni zbog svoje delikatne arome, koja obogačuje različite vrste jela, posebno jela od povrća i voća (odlično se slaže s jabukom).
Danas postoje tri osnovna tipa celera a to su bijeli celer, zeleni celer i celer s korijenom koji izgleda poput bijele repe.
Celer ima dugu i zanimljivu povijest. U doba Homera bio je simbol ljepote i veselja, a ubrzo zatim počeo se koristiti kao ukrasno grobno cvijeće. Kasnije je u Rimu uzdignut kao simbol pobjede i pobjedničkog slavlja, a njime su se kitile glave pobjednika.
Energetska vrijednost 100 g celera (korijen s lišćem) je mala – iznosi 14 kcal / 59 kJ. Od toga je 0,69 % proteina, 2,97 % ugljikohidrata i 0,17 % masti.Celer je odličan izvor vitamina K (29,3 µg, što čini 29 % preporučenog dnevnog unosa) i dijetalnih vlakana (1,6 g/14 kcal ili 11,5 g/100 kcal, preporuke su 3 g/100 kcal), a ostale potrebne minerale i vitamine sadrži u malim količinama. Celerova stabljika vrlo se često konzumira sirova poput grickalice jer, kako kažu neki, žvakanjem se troši više kalorija nego što ih ima sama stabljika.
Ljekovite tvari najviše su očuvane u sirovom, svježe istisnutom soku iz korijena, listova i stabiljke. Celer sadrži sve vitamine B kompleksa, vitamin C, vitamin A, vitamin E, minerale, kalcij, natrij, alkaloid apiin, asparagin, eterično ulje (Oleum Apii).
Konzumiranje celera i njegova soka djeluje antibakterijski i antimikotički u ustima, grlu, želucu i crijevima, djeluju na mokraćni sustav i bubrege, pomažući na taj način kod upala mokraćnih puteva i tegoba s mokrenjem, djeluju pročišćavajuće i potiču stvaranje žuči. Stimulira rad bubrega i snažno pospješuje menstruaciju. Sjemenke celera u Engleskoj i Australiji se već dugo koriste kao tradicionalni lijek protiv raznih tipova artritisa.
Danas se celer često dodaje jelima s krumpirom, salatama, u obliku popečaka s dodatkom luka, ribom, preliven vrhnjem i posipan sirom te zapečen u pećnici.
Autor: M.T.
Hren