Breskva (lat. Prunus persica) spada u skupinu koštičavog voća, a slična je marelicama, nektarinama i bademu. Smatra se kako je zemlja podrijetla sjeverna Kina. Breskva je u Europu stigla preko Perzije, čemu svjedoči i latinski naziv ovog voća. Uglavnom se uzgaja u zemljama sa toplom ili umjerenom klimom, a najveći izvoznici su Grčka, Italija, Španjolska i Francuska.
Raste na listopadnom drvetu koje može doseći visinu do 10 m. Listovi breskve su dugi i široki, dok cvjetovi izrastaju sami ili u paru. Razlikujemo dvije osnovne vrste breskvi, one čija je koštica srasla s mesom i one kojima se koštica od mesa može lako razdvojiti. Većina sorti ima ima velike okrugle plodove dok kod nekih plodovi podsjećaju na šljivu. Na kori koja je prepuna baršunastim dlačicama se nalazi tipična prepoznatljiva udubina. Boja varira od žutozelene do crvene dok meso može biti bijelo ili žuto.
One sorte koje kasno sarzurijevaju imaju aromatičniji okus od ranijih. 100 grama ove voćke sadrži oko 43 kalorije, a veliki postotak u voću zauzima voda. Vitamin C i beta-karoten su najviše prisutni. Beta-karoten služi kao izvrstan antioksidans, a može preći i u vitamin A. Zbog velike količine vode dobre su pri održavanju idealne tjelesne težine, ali i kao diuretik.
Za breskve je karakteristično da sazrijevaju i nakon branja. Iznimno su osjetljive na pritisak pa se dodatna pažna posvećuje prilikom transporta. Prilikom kupovine prednost dajte onim breskvama koje su u potpunosti zrele jer imaju bolju aromu. Nakon kupnje ne preporuča se dulje skladištenje u hladnjaku od 2 tjedna.
Najbolje je breskve jesti svježe, iako se od njih mogu napraviti ukusni deserti, kolači i torte. U nekim kuhinjama breskve se dodaju i slanim jelima te raznim salatama. U industriskoj proizvodnji najčešće se koriste za pripremu ledenih čajeva, gustih sokova ili likera i alkoholnih pića. Od breskve se rade pekmezi, marmelade i sladoledi, a može se konzumirati i kao sušena.
Autor: M.T.
Paprika