Bob (lat. Vicia faba) je vrsta povrća podrijetlom sa sredozemlja, koja svojim oblikom podsječa na grah, a bojom na grašak. Riječ je o vrlo zdravoj namirnici koja je nažalost nedovoljno zastupljena u domačim jelovnicima jer su je, nažalost, potisnule neke biljke s američkog kontinenta: grah, krumpir i kukuruz. Naime, osim što ćete sa 100 grama boba zadovoljiti sve dnevne potrebe organizma za vlaknima, opskrbit ćete tijelo i željezom, magnezijem, manganom, fosforom, tijaminom, željezom, lecitinom i vitaminima B skupine. Kada je bob u pitanju, nema straha od kolesterola ni od zasićenih masnih kiselina – njihove su vrijednosti zanemarive pa kad bismo bobu trebali dati neku nutricionističku ocjenu, bila bi to čista petica!
Prve tragove grahorica i mahunarki nalazimo u drevnim azijskim i maloazijskim kulturama od Kine, preko Indije do Mezopotamije, te u starim indijanskim kulturama od Meksika do Perua, odakle su se svaka u svome smjeru proširile svijetom. Na Sredozemlju su ih uživali podjednako Egipćani, Grci i Rimljani, kao i oni s Iberskog poluotoka. Pa ipak, nigdje njihova primjena nije raširena kao u Italiji i Dalmaciji. Maneštre, minestre, minestroni, sa suhim ili svježim mesom ; imena i recepata je bezbroj, a vašoj mašti ostavljamo da ih oblikuje onako kako nepce želi i zaslužuje.
Energetska vrijednost 100 g svježeg boba iznosi 88 kcal / 370 kJ, od toga sadrži 17,6% ugljikohidrata, 8% proteina i 0,7% masti. Bob sadrži raznolike minerale: bakar (0,4 mg), mangan (0,6 mg), fosfor (129 mg), magnezij (33 mg), kalij (332 mg), cink (1,0 mg ), željezo (1,5 mg), selen (0,8 mcg) i kalcij (37 mg).
Od vitamina u nešto manjim količinama bob sadrži vitamin C (3,7 mg), tiamin (0,13 mg), riboflavin (0,3 mg), niacin (2,25 mg), pantotensku kiselinu (0,23 mg), vitamin B6 (0,1 mg), folnu kiselinu (88,8 mcg) i vitamin A (17 mcg).
Bob u 100 g sadrži beta karotena 196 mcg i fitosterola 22 mg, od čega beta-sitosterola ima 18 mg.
Konzumiranjem hrane bogate dijetalnim vlaknima može smanjiti razinu kolesterola u krvi, a na taj način i rizik od oboljenja kardiovaskularnog sustava. Dijetalna vlakna mogu pomoći kod reguliranja probave, dati osjećaj sitosti što pozitivno djeluje na gubitak težine, povoljno djelovati na mikrofloru u crijevima što potiče jačanje imunološkog sustava. Bob se može preporučiti i dijabetičarima jer dijetalna vlakna uravnotežuju razinu glukoze u krvi što se povezuje sa smanjenjem rizika od pojave dijabetesa tipa 2. Ono što bob izdvaja među namirnicama je to da sadrži vrlo zanimljivu L-DOPA aminokiselinu. Ova aminokiselina se koristi kao lijek za oboljele od Parkinsonove bolesti. L-DOPA utječe na povećanje razine neurotransmitera dopamina koji sudjeluje u važnim moždanim funkcijama kao što su spavanje, raspoloženje, učenje, ponašanje i slično.
No, uz sve dobre strane, konzumacija boba u nekih osoba može prouzročiti bolest zvanu favizam. “Krivac” je nedostatak određenog enzima u krvi. Prvi simptomi su vidljivi nakon 12 do 48 sati, a osim boba može ga izazvati i grašak. U nekim narodima je osjetljivost na bob naročito raširena, kao što je slučaj kod Bantu plemena u Africi (20%) ili u Grčkoj i na Sardiniji (od 5 do 30%).
Bob možete kupiti svježi, sušeni, zamrznuti i konzervirani. Svježi bob se kupuje u mahunama ili već očišćen. Ukoliko ga kupujete u mahunama, one moraju biti svježe svjetlozelene boje, čvrste i hrskave strukture, a svakako izbjegnite one koje su oštećene, mekane i sadrže džepiće zraka unutar mahune. Kod kupnje očišćenog boba obratite pažnju da je svježeg izgleda, bez znakova sušenja ili plijesni.
Svježi bob čuvajte u hladnjaku i svakako potrošite unutar nekoliko dana od kupnje. Sušeni bob mora biti sjajne i glatke površine, a možete ga čuvati u hermetički zatvorenoj posudi do godinu dana. Postoji bezbroj metoda i načina pripreme jela od boba, bilo cijelovitih, ili kao priloga uz glavno jelo.
Autor: M.T.
Rajčica